![]() |
|||||||||||||
![]() |
|||||||||||||
|
|
|||||||||||||
![]() |
|||||||||||||
![]() |
|||||||||||||
|
Dragoslav
ekularac Dragoslav
ekularac je rodjen 30.novembra 1937.god. u tipu. Godinu dana proveo je u Karlsrueu, da bi se potom vratio u Beograd i, zajedno sa Miloem Milutinovicem, igrao jednu sezonu za OFK Beograd. Pred kraj 1969.god. ponovo je preao granicu, igrao za Santa Fe i Milionarios iz Bogote, odnosno iz Kalija. Igracku karijeru je zavrio na malom fudbalu u americkom Dalasu. U
A reprezentaciji je debitovao 30.septembra 1956., u mecu protiv Cehoslovacke
(1:2) u Beogradu, poslednji, 41.mec za "plave" odigrao je 1.juna
1966.god. protiv Bugarske (0:2), takodje u Beogradu. Niko pre i posle njega nije posedovao tako ogromnu strast za loptom. Po talentu i odanosti fudbalu, Dragoslav ekularac je jednostavno bio predodredjen da dosegne visoku klasu i postane as svetskog formata. Ambiciozan i zaljubljen u fudbal, bio je i nepopravljivi optimist. Kao decak, koji je tek zakoracio u juniorski tim Crvene zvezde, pred Miom Pavicem je smogao hrabrosti da glasno istakne:"Danas postoje samo trojica velikih fudbalera. To su Di Stefano, Puka i - ekularac"! Kad ga je Dimitrije Milojevic, legendarni "Cika Mitke", nekadanji fudbaler BASK-a, trener i tamparski radnik "Politike", primetio u dvoritu Druge muke gimnazije, odmah mu je bilo jasno da taj vragolan sa krivim nogama osim sjajne tehnike ima smisao za igru koju vodi imagincija i najmanje racionalnost. Veliki lovac na talente odmah ga je odveo u Crvenu zvezdu, ali je u klubu svog ivota, sticajem raznih, cak i paradoksalnih okolnosti (neki strucnjaci su mu se smejali!?), stekao "pravo gradjanstva" tek iz treceg pokuaja. Rodjen u tipu 30.novembra 1937, Dragoslav ekularac je osnovnu kolu, cetiri razreda gimnazije, kao i metereoloku kolu ucio u Beogradu. Medjutim, za kolu nije mario, jer je fudbal postao njegova glavna preokupacija, ivotna opsesija, krajnji cilj. Statisticki podaci nisu mu preterano naklonjeni, to samo potvrdjuje opti utisak da je Dragoslav ekularac dao manje nego to je mogao ili, to je blie istini, neki dogadjaji su ga sprecili da u karijeri dostigne najvie visine. Incident koji je u jesen 1962. imao sa arbitrom Pavlom Tumbasom (oamario ga usred prepunog Caira u mecu Radnicki - Crvena zvezda) udaljio ga je iz fudbala godinu i po dana, zapravo mnogo due, jer se nalazio na vrhuncu karijere. Zatim je povredio kicmu i kao diskopaticar otiao u osrednji nemacki Karlsrue, gde nije bio ni senka istinskog junaka sa Svetskog ampionata 1962. u Cileu. Nije bolje proao ni u kolumbijskom Santa Feu iz Bogote, ali se nije predavao: nastavio je nastavio je da igra mali fudbal u SAD, jer mu je veliko fudbalsko ime otvaralo sva vrata. Zato je, na alost, prekretnicu u njegovoj igrackoj karijeri ucinio ba incident u Niu? Dragoslav ekularac se vratio sa Svetskog ampionata 1962. u Cileu kao veliki junak i moralni pobednik. Za sve objektivne, on je bio prvi as svetskog ampionata, ali su tu pocast podelili Brazilci Garinca i Amarildo, jer je njihova reprezentacija osvojila titulu. Po povratku u zemlju, Juventus je ponudio tada rekordnu sumu za njegovu fudbalsku umetnost - 600.000 dolara, ali vodeci politicari zemlje nisu dozvolili da napusti Crvenu zvezdu i armiju klupskih navijaca."Neto je u meni puklo i dogodilo se najgore", govorio je Dragoslav ekularac u jednom feljtonu u decembru 1962. u Bileci, gde je u koli rezervnih oficira sluio vojni rok. Pa, ipak, ostaje kao neoboriva istina da popularnot i ostvarenja Dragoslava ekularca na terenu stoje u obrnutoj proporciji. Nije li to dokaz da je u njegovoj igri i licnosti bilo neke magije? Posedovao je virtouznu tehniku, sjajan pregled igre i majstorstvo koje se ne moe kopirati. Kad
je prvi put utnuo loptu, zarekao se da nece biti epizodista. Patio
je Za majstorstvo Dragoslava ekularca, koji je ponekad usled licnog isticanja, zanemarivao interese tima, vezana su najveca navijacka ushicenja. Bio je fudbaler bravura, vica, duha, mate. Iznosio je na "pazar" sve to je mogao i imao. Kad je otiao iz Crvene zvezde, mnogi su prestali da posecuju stadione. Bio je ljubimac i idol masa,jer je sa loptom bio carobno nadmocan. Istraivaci govore i piu da bi Dragoslav ekularac i u dananjem fudbalu, na sve manjem prostoru, ponovo bio sjajan. Njegov mit i danas traje, oboavaju ga cak i oni koji ga nikad nisu gledali, ali su paljivo sluali kako je igrao. Dao je niz nezaboravnih partija, ali u secanju, posebno, ostaju istorijskih 5:0 protiv Engleza u Beogradu, koje je zgromio zajedno s Miloem Milutinovicem i Todorom Veselinovicem. Danas je u svetu malo fudbalera takve lucidnosti, kakvu je posedovao Dragoslav ekularac. Vrcavost njegovog duha u igri uznosila je publiku u najvie sfere radosti. Navijaci su oboavali njegove licne prestave, kada je, na trenutke, zaustavljao i igru tima. Sa Crvenom zvezdom je osvojio pet titula prvaka (1956,1957,1959,1960. i 1964) i jedan trofej u nacionalnom kupu /1959/, kada je bio tvorac pobede nad Partizanom u finalu. Za A reprezentaciju je odigrao 41 mec, premalo za njegovunesporno svetsku klasu, uz podsecanje da je debitovao s nepunih 18 godina i do debija Mitra Mrkele u Sofiji drao taj rekord. Ucestvovao
je na Olimpijskom turniru 1956.god. u Melburnu i na Svetskim ampionatima
1958. u vedskoj i 1962. u Cileu. Sve
je to Dragoslav ekularac. I mnogo vie od recenog i napisanog:
jedna neobicna sudbina asa koji je fudbal pretvarao u umetnost.
|
|||||||||||||
| NAZAD
|
|||||||||||||
![]() |
|||||||||||||
|
|
|||||||||||||